Jer 22 | SerDKE | STEP | Ovako govori Gospod: siđi u dom cara Judina, i reci ondje ovu riječ,

Jeremiah 22

1 Ovako govori Gospod: siđi u dom cara Judina, i reci ondje ovu riječ, 2 I kaži: slušaj riječ Gospodnju, care Judin, koji sjediš na prijestolu Davidovu, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata. 3 Ovako veli Gospod: činite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh, i ne činite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne činite im sile, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu.

4 Jer ako doista uzradite ovo, ulaziće na vrata ovoga doma carevi, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, na kolima i na konjma, oni i sluge njihove i narod njihov. 5 Ako li ne poslušate ovijeh riječi, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da će opustjeti taj dom.

6 Jer ovako veli Gospod za dom cara Judina: ti si mi Galad i vrh Livanski, ali ću te obratiti u pustinju, u gradove u kojima se ne živi. 7 I spremiću na tebe zatirače, svakoga s oružjem, i posjeći će tvoje krasne kedre i pobacati ih u oganj.

8 I mnogi će narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriće jedan drugome: zašto učini ovo Gospod od toga grada velikoga? 9 I reći će: jer ostaviše zavjet Gospoda Boga svojega i klanjaše se drugim bogovima i služiše im.

10 Ne plačite za mrtvijem niti ga žalite; nego plačite za onijem koji odlazi, jer se neće više vratiti niti će vidjeti svoje postojbine.

11 Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije cara Judina, koji carovaše mjesto Josije oca svojega, koji otide iz ovoga mjesta: neće se više vratiti. 12 Nego će umrijeti u mjestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neće više vidjeti ove zemlje.

13 Teško onomu koji gradi svoju kuću ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici, koji se služi bližnjim svojim ni za što i plate za trud njegov ne daje mu; 14 Koji govori: sagradiću sebi veliku kuću i prostrane klijeti; i razvaljuje sebi prozore, i oblaže kedrom i maže crvenilom.

15 Hoćeš li carovati kad se miješaš s kedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro. 16 Davaše pravicu siromahu i ubogome, i bijaše mu dobro; nije li to poznavati me? govori Gospod.

17 Ali oči tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom i da proljevaš krv pravu i da činiš nasilje i krivdu. 18 Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judina: neće naricati za njim: jaoh brate moj! ili: jaoh sestro! neće naricati za njim: jaoh gospodaru! ili: jaoh slavo njegova! 19 Pogrebom magarećim pogrepšće se, izvući će se i baciće se iza vrata Jerusalimskih.

20 Izidi na Livan i viči, i na Vasanu pusti glas svoj, i viči preko brodova, jer se satrše svi koji te ljube. 21 Govorih ti u sreći tvojoj, a ti reče: neću da slušam; to je put tvoj od djetinjstva tvojega da ne slušaš glasa mojega.

22 Sve će pastire tvoje odnijeti vjetar, i koji te ljubi otići će u ropstvo; tada ćeš se posramiti i postidjeti za svu zloću svoju. 23 Ti sjediš na Livanu, gnijezdo viješ na kedrima, kako ćeš biti ljupka, kad ti dođu muke i bolovi kao porodilji!

24 Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judina bio prsten pečatni na desnoj ruci mojoj, i odande ću te otrgnuti. 25 I daću te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke Haldejcima. 26 I baciću tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tuđu, gdje se nijeste rodili, i ondje ćete pomrijeti.

27 A u zemlju u koju ćete željeti da se vratite, nećete se vratiti u nju. 28 Je li taj čovjek Honija ništav idol izlomljen? je li sud u kom nema miline? zašto biše istjerani, on i sjeme njegovo, i bačeni u zemlju, koje ne poznaju?

29 O zemljo, zemljo, zemljo! čuj riječ Gospodnju. Ovako veli Gospod: zapišite da će taj čovjek biti bez djece i da neće biti srećan do svoga vijeka; i niko neće biti srećan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom.